Top 15 zastrašujućih zvukova i njihov učinak na mozak

📖 Vrijeme čitanja: 7 minuta i 51 sekundi

Zvuk može imati dubok utjecaj na ljudsku psihologiju. Od instinkta za preživljavanje koje pokreću glasni, alarmantni zvukovi do suptilnih, ali uznemirujućih tonova koji podižu razinu tjeskobe, određeni zvukovi imaju zastrašujući učinak na naš mozak. U ovom ćemo članku istražiti najstrašnije zvukove na svijetu, objašnjavajući zašto izazivaju tako intenzivne reakcije istražujući zvučne frekvencije, psihologiju i instinktivne reakcije mozga.

Međutim, prvo stavimo svu ovu užasavajuću buku u psihološku perspektivu.

Kinematografski pristupi zastrašujućim zvukovima

U horor filmovima, dizajn zvuka jedan je od najmoćnijih alata za izazivanje straha i napetosti. Filmski stvaratelji koriste niz tehnika za manipuliranje zvukom kako bi pojačali emocionalno iskustvo. Niskofrekventni zvukovi poput tutnjave ili dubokog dronova često se koriste za stvaranje osjećaja nelagode, čak i ako izvor zvuka nije odmah jasan. Ovi niskofrekventni tonovi jedva su primjetni, ali izazivaju fizički osjećaj koji pojačava strah i tjeskobu. Redatelji horora također često koriste tišinu, dopuštajući tihim trenucima da izgrade napetost prije nego što iznenadna, glasna buka (skakanje) šokira publiku.

Osim toga, nelinearni zvuk - zvukovi koji ne slijede predvidljive obrasce, poput iskrivljenog šaputanja ili disonantne glazbe - mogu dezorijentirati gledatelja i izazvati nelagodu. U klasicima poput Isijavanja i Psiha, vrišteće violine ili jezive tonske promjene pojačavaju emocionalni intenzitet stvaranjem slušnog stresa. Filmski stvaratelji također se igraju s dijegetičkim i nedijegetičkim zvukom. Na primjer, lik može čuti škripanje poda, što je dijegetički (dio svijeta filma), ali taj zvuk može biti pojačan ili iskrivljen za iskustvo publike, što ga čini uznemirujućim. Horor filmovi oslanjaju se na iskorištavanje ovih slušnih znakova kako bi inače svakodnevne zvukove pretvorili u instrumente straha, uranjajući gledatelja u atmosferu filma.

Zašto ljudi vole gledati horor filmove

Unatoč strahu i tjeskobi koju izazivaju horor filmovi, mnogi ljudi su im privučeni. Psihološki, gledanje horora omogućuje pojedincima da iskuse strah u kontroliranom okruženju. Taj osjećaj kontrole je ključan jer mozak zna da je strah simuliran i može sigurno istraživati ​​intenzivne emocije bez stvarne opasnosti. Amigdala - odgovorna za obradu straha - postaje vrlo aktivna tijekom horor scena, oslobađajući adrenalin i endorfine, iste kemikalije povezane s reakcijom "bori se ili bježi". Ovaj nalet adrenalina pruža uzbuđenje koje neki ljudi smatraju uzbudljivim. Tijelo također proizvodi dopamin, dajući mozgu nagrađujući osjećaj nakon što prijetnja (u ovom slučaju, horor film) završi.

Štoviše, horor filmovi gledateljima pružaju priliku da se neizravno suoče sa svojim tjeskobama. Neki psiholozi smatraju da horor filmovi nude oblik emocionalne katarze, omogućujući ljudima da obrade duboko ukorijenjene strahove ili društvene probleme u metaforičkom smislu. Na primjer, film o zombijima može odražavati strahove od pandemije ili društvenog sloma. Drugi uživaju u hororu jer djeluje kao 'siguran strah', gdje se pojedinci mogu povezati zajedničkim iskustvima straha, jačajući društvene veze. Paradoksalno, gledanje nečega zastrašujućeg u grupnom okruženju zapravo može potaknuti osjećaje sigurnosti i zajedništva. Kombinacija emocionalnog oslobađanja, potrage za uzbuđenjem i društvenog povezivanja objašnjava zašto horor filmovi imaju odanu bazu obožavatelja, unatoč svojoj često zastrašujućoj prirodi.

A ako se usudite nastaviti, krenimo s tablicom. Evo 15 najstrašnijih zvukova.

1. Krici nevolje

Vriskovi - bilo ljudski ili životinjski - univerzalno su zastrašujući.Oni izazivaju trenutnu reakciju "bori se ili bježi", jer mozak povezuje vriske s opasnošću ili nevoljom. Razlog zašto su vriskovi toliko alarmantni leži u njihovom specifičnom frekvencijskom rasponu (između 30 i 150 Hz) i grubim, nepredvidljivim modulacijama koje ih čine uznemirujućima. Evolucijski smo programirani da reagiramo na ove visoke, prodorne zvukove, jer oni mogu signalizirati neposrednu prijetnju.

Učinak na mozak: Kad čujemo vrisak, naša amigdala - centar za obradu straha u mozgu - se aktivira, izazivajući nalet adrenalina i kortizola. Ovaj brzi odgovor priprema tijelo da ili pobjegne iz situacije ili se suoči s opasnošću.

2. Škripanje vrata ili podova

Sporo, namjerno škripanje vrata ili poda sinonim je za napetost i strah u horor filmovima. Ti su zvukovi često jezivi jer su niskofrekventni, nestrukturirani zvukovi koje naš mozak teško predviđa. Nepredvidljivost škripavih zvukova stvara osjećaj slutnje, jer te zvukove povezujemo s nečim podmuklim ili prijetećim što vreba u blizini.

Učinak na mozakNiskofrekventni zvukovi aktiviraju moždane krugove straha, posebno u subkortikalnim regijama, uzrokujući nelagodu. Naš mozak interpretira škripanje kao potencijalni znak da se nešto ili netko prikriveno kreće, pojačavajući našu svijest o okolini.

3. Šaputanja u tami

Šaputanje, posebno u mračnom ili nepoznatom okruženju, može biti duboko uznemirujuće. Šaputani zvukovi često prenose tajnost ili nepoznatu prisutnost i obično se pojačavaju u tihim okruženjima. Zbog svoje tihe glasnoće, šaputanje nas prisiljava da se više usredotočimo na zvuk, čineći nas svjesnijima svoje ranjivosti.

Učinak na mozakŠaputanje aktivira slušni korteks i angažira zrcalni neuronski sustav mozga, što nas tjera da instinktivno pokušavamo razumjeti poruku. Dvosmislenost šaputanja, uparena s njihovom blizinom našim ušima, stvara osjećaj intimnosti koji može djelovati prijeteće.

4. Infrazvučne frekvencije

Infrazvuk - zvučni valovi ispod 20 Hz - ne mogu se čuti, ali ih tijelo ipak može osjetiti. Ovi niskofrekventni zvukovi često se povezuju s prirodnim katastrofama, poput potresa ili vulkanskih erupcija, i povezani su s osjećajem straha. Poznato je da infrazvuk u nekim slučajevima izaziva osjećaje mučnine, nelagode, pa čak i halucinacije.

Učinak na mozakInfrazvučni valovi mogu rezonirati s dijelovima ljudskog tijela, uključujući oči i unutarnje organe, što bi moglo objasniti zašto ljudi prijavljuju osjećaje terora ili paranormalna iskustva kada su im izloženi. Mozak može protumačiti te osjećaje kao znak opasnosti, iako ne možemo svjesno čuti zvuk.

5. Iznenadni glasni prasci ili eksplozije

Iznenadni, glasni zvukovi - poput praskova ili eksplozija - osmišljeni su kako bi nas prestrašili. Ti zvukovi pokreću mehanizme preživljavanja u mozgu, jer su nagle promjene u razini zvuka često povezane s neposrednim prijetnjama. Zato horor filmovi učinkovito koriste strah od skoka: iskorištavaju sklonost našeg mozga da brzo reagira na nagle zvukove.

Učinak na mozakGlasnoća i neočekivanost praska aktiviraju simpatički živčani sustav, uzrokujući nalet adrenalina. Tijelo se priprema za borbu ili bijeg unutar milisekundi, čineći ove zvukove i fizički i mentalno uznemirujućima.

6. Zujanje električnih uređaja (elektromagnetski šum)

Tiho, kontinuirano zujanje, često od električnih uređaja ili strojeva, može s vremenom uzrokovati nelagodu kod ljudi.Ovaj zvuk je često monoton i uporan, što mozgu otežava ignoriranje. Neki znanstvenici vjeruju da ova vrsta buke remeti prirodne ritmove mozga i može uzrokovati umor, tjeskobu ili čak glavobolje.

Učinak na mozakStalni niskofrekventni zvukovi mogu previše stimulirati slušni sustav mozga, stvarajući oblik senzornog preopterećenja. Nemogućnost bijega od tih frekvencija može dovesti do nelagode i nelagode, doprinoseći općem osjećaju tjeskobe.

7. Životinjsko režanje

Duboko, grleno režanje grabežljivca jedan je od najiskonskih zvukova koji mogu izazvati strah kod ljudi. Režanje signalizira agresiju ili neposrednu opasnost, a naš mozak instinktivno reagira kako bi nas zaštitio od potencijalnih prijetnji. Niske frekvencije režanja, u kombinaciji s njihovim grubim, vibrirajućim teksturama, čine ih prijetećim.

Učinak na mozakRežanje stimulira amigdalu i oslobađa hormone stresa poput kortizola i adrenalina. Ovi zvukovi povezani su s instinktima preživljavanja, a naša neposredna reakcija je bijeg ili priprema za obranu.

8. Plač bebe

Iako se obično ne povezuje s užasom, zvuk dječjeg plača može izazvati intenzivne emocionalne reakcije. Plač pokreće instinkt njegovatelja, ali u određenim situacijama - poput kada je uporan ili u tihom, mračnom prostoru - može stvoriti osjećaje napetosti ili bespomoćnosti.

Učinak na mozakDječji plač aktivira limbički sustav mozga, posebno prednju insulu, koja je odgovorna za empatiju i emocionalne reakcije. Dugotrajna izloženost ovom zvuku može izazvati stres i tjeskobu, posebno ako se plač ne može utješiti.

9. Visoko-Pičujna povratna informacija ili škripanje

Zvukovi povratne informacije ili škripanje, poput onih iz mikrofona, uznemirujući su zbog visokog tona i nepravilnosti. Ti zvukovi spadaju u frekvencijski raspon koji je oštar za uši i teško ga mozak obrađuje, što ih čini neugodnima, pa čak i bolnima.

Učinak na mozakVisokofrekventni zvukovi se obrađuju kao signali za pomoć u slušnom korteksu, zbog čega mogu uzrokovati fizičku nelagodu i tjeskobu. Mozak interpretira te zvukove kao oštre ili štetne, što potiče zaštitnu reakciju kako bismo se distancirali od izvora.

10. Tutnjava groma

Tiha, udaljena tutnjava groma često izaziva strah jer signalizira približavanje oluje, koja bi mogla donijeti opasnost. Duboki, kotrljajući zvučni valovi groma, posebno kada su produženi, mogu stvoriti osjećaj neizbježne propasti, jer signaliziraju prisutnost sile izvan ljudske kontrole.

Učinak na mozakMozak povezuje grmljavinu s opasnošću zbog prošlih iskustava s olujama. Duboki zvučni valovi rezoniraju s jezgrom tijela, što može izazvati osjećaje ranjivosti i iskonskog straha, čak i kada smo sigurni u zatvorenom prostoru.

11. Koraci u praznom hodniku

Čuti spore, namjerne korake u praznom hodniku može biti jedno od najneugodnijih iskustava, posebno kada je izvor zvuka nepoznat. Ritmični, ali nepravilan uzorak koraka može izazvati tjeskobu, jer mozak pokušava prepoznati je li zvuk prijateljski ili neprijateljski.

Učinak na mozakKoraci potiču pojačanu budnost i trenutnu želju za lociranjem izvora. Kada je izvor zvuka dvosmislen, aktiviraju se centri za anksioznost u mozgu, stvarajući osjećaj straha.

12.Iskrivljeni glasovi

Iskrivljeni glasovi, bilo putem tehnologije ili neprirodnim sredstvima, imaju posebno uznemirujući učinak na ljude. To je zato što je mozak podešen da razumije obrasce ljudskog govora, a kada se ti obrasci promijene ili poremete, to postaje zbunjujuće i uznemirujuće.

Učinak na mozakIskrivljeni glasovi stvaraju kognitivnu disonancu koja mozgu otežava obradu zvuka kao ljudskog. Ta zbunjenost izaziva osjećaj nelagode, jer mozak izmijenjeni glas doživljava kao neprirodan ili prijeteći.

13. Zveckanje lanaca ili metalni zvukovi

Zvuk lanaca koji zveckaju ili povlače metal često se povezuje sa zatvorom ili ograničenjem slobode, što izaziva dubok osjećaj straha. Ti su zvukovi često spori, metodični i teški, što pojačava njihovu povezanost s borbom ili opasnošću.

Učinak na mozakZveckanje metala ili zvukovi povlačenja aktiviraju asocijativne mreže u mozgu, povezujući zvuk sa slikama zarobljenosti ili opasnosti. To je pojačano kulturnim prikazima lanaca kao simbola zatočeništva.

14. Statički šum (bijeli šum)

Iako bijeli šum može biti smirujući u malim dozama, dugotrajna izloženost statičkim ili šištavim zvukovima, poput onih s neugođenih radioaparata ili televizora, može izazvati tjeskobu ili nelagodu. Slučajnost i nedostatak uzorka čine ga uznemirujućim za mozak.

Učinak na mozakStatičkoj buci nedostaje ritam ili predvidljivost, što sprječava opuštanje mozga. Ovaj zvuk može stvoriti mentalni umor dok mozak pokušava shvatiti buku, što s vremenom uzrokuje tjeskobu.

15. Zvukovi otkucaja srca

Zvuk otkucaja srca, posebno ako je pojačan ili nepravilan, može postati sve jeziviji kada se čuje izvan konteksta. Ovaj zvuk oponaša unutarnji ritam tijela, ali kada je pojačan ili izoliran, može stvoriti uznemirujući podsjetnik na našu ranjivost.

Učinak na mozakSlušanje nepravilnog ili pojačanog otkucaja srca može aktivirati centre za anksioznost u mozgu. Podsvjesno smo usklađeni s pravilnim ritmom vlastitog srca, pa kada se taj ritam promijeni ili naglasi, to izaziva osjećaje panike ili nelagode.

Dodatni izvori za čitanje:

• Braund, Martin, Zvučni krajolik: Naš zvučni okoliš i ugađanje svijeta, 1993.

• Levitin, Daniel J., Ovo je vaš mozak u glazbi: Znanost ljudske opsesije, Penguin Books, 2006.

• Kumar, S., Neuralne baze averzivnih slušnih podražaja, Oxford University Press, 2021.

• Schafer, R. Murray, Ugađanje svijeta, University of Pennsylvania Press, 1977.