Što je misofonija? O osjetljivosti zvuka malo tko govori

📖 Vrijeme čitanja: 5 minuta i 45 sekundi

Sjediš u tihoj sobi. Netko u blizini počinje žvakati žvakaću gumu, lupkati nogom ili čak nakašljavati se svakih nekoliko sekundi. Većina ljudi ne bi primijetila, ali tebi je to nemoguće ignorirati. Taj zvuk se čini oštro i uznemirujućim, gotovo kao da ti reže fokus, a možda čak i strpljenje.

Ako vam ovo zvuči poznato, onda niste preosjetljivi. Možda imate nešto što se zove mizofonija. To je specifično stanje u kojem određeni svakodnevni zvukovi izazivaju snažne emocionalne reakcije kod ljudi.

Još uvijek nije dobro poznato i često se pogrešno shvaća, ali kad ljudi saznaju za to, stvari imaju puno više smisla.

Istražimo što je mizofonija zapravo, zašto se događa, kako mozak reagira na nju i kako ljudi uče upravljati svijetom punim neizbježne, često prilično glasne buke.

Što je točno mizofonija?

Većinu ljudi određeni zvukovi iritiraju, ali ne previše intenzivno. Zvukovi poput glasnog žvakanja ili kuckanja olovkom. Ali kod osoba s mizofonijom ti zvukovi izazivaju snažnu, automatsku emocionalnu reakciju. Često se može osjećati kao ljutnja, jaka tjeskoba, iritacija ili kod nekih ljudi čak i panika.

Mizofonija izravno znači „mržnja prema zvuku“. Ali to su specifični i često repetitivni zvukovi, i nije izbor. Reakcija je trenutna i intenzivna, čak i kada osoba zna da je zvuk bezopasan i da nije zlonamjeran.

Definiranje mizofonije

Snažno antipatiranje buke, poput mizofonije, duboko je emocionalna i često fizička reakcija na određene okidače. To su obično svakodnevni ljudski zvukovi, a mogu uključivati:

• Žvakanje
• Mljackanje usnama
• Pročišćavanje grla
• Njuškanje
• Klikanje olovkom
• Kuckanje prstima

Za nekoga tko nema mizofoniju, ti zvukovi možda neće ni biti registrirani, ali za nekoga tko je ima, mogu postati nemogući za ignorirati i gotovo nepodnošljivi za tolerirati.

Istraživači se još uvijek ne slažu u potpunosti oko toga je li mizofonija samostalno specifično stanje ili dio nečeg drugog, poput osjetljivosti senzorne obrade. No, sve se više prepoznaje u neuroznanosti i istraživanjima mentalnog zdravlja kao stvarna, mjerljiva reakcija.

Kada počinje i tko ga dobiva?

Mizofonija obično počinje u djetinjstvu ili ranoj adolescenciji. Neki ljudi je primjećuju nakon stresnog događaja ili razdoblja povećane osjetljivosti, a kod drugih se polako razvija tijekom odrasle dobi.

Ovo stanje može pogoditi ljude svih dobnih skupina i porijekla, a neke studije sugeriraju da bi moglo biti nešto češće kod žena. Zanimljivo je da se može pojaviti i u obiteljima, iako se genetika još uvijek proučava.

Mnogi ljudi godinama žive s mizofonijom ne znajući što je to, i možda misle da su samo razdražljivi ili pretjerano reagiraju. Ali u stvarnosti, imaju neurološki odgovor na senzorni okidač i nisu ni blizu sami.

Okidači iz stvarnog života

Mizofoniju pokreću ponavljanje, ritam i kontekst. Većina mizofonskih okidača su suptilni, svakodnevni zvukovi koji većini izgledaju bezopasno, ali se nekome s tim stanjem čine nepodnošljivima.

To nisu rijetki ili neobični zvukovi; često su to oni s kojima se susrećete svakodnevno, posebno u tihim prostorima poput ureda, učionica ili čak kod kuće.

Uobičajene svakodnevne situacije

Opsežna studija provedena 2021. godine otkrila je da su najčešće prijavljeni okidači mizofonije žvakanje, mljackanje usnama, nakašljavanje i njuškanje.Drugi uobičajeni uključuju:

• Ponavljano klikanje olovkom ili tipkanje na tipkovnici
• Lupanje nogama, vrpoljenje ili šuštanje odjeće
• Teško disanje ili suptilno zujanje
• Otkucavanje satova, struganje pribora za jelo ili udaljeni bas zvukovi

Ono što zvuk čini okidačem često ovisi o tome tko ga proizvodi i gdje. Žvakanje člana obitelji može biti jači okidač od stranca. Kuckanje olovkom u tihoj sobi osjeća se gore od istog zvuka u prometnom kafiću.

Emocionalne reakcije

Emocionalna reakcija je često trenutna i intenzivna. Ljudi izvještavaju da osjećaju:

• Razdražen ili uznemiren
• Anksiozan, napet ili na rubu
• Ometen ili mentalno preopterećen
• U nekim slučajevima, čak i bijes ili panika

Jedan studija pomoću fMRI-a otkrili su da osobe s mizofonijom pokazuju povećanu aktivnost u prednjem insularnom korteksu (AIC). To je područje mozga koje je povezano s emocionalnom obradom i otkrivanjem istaknutosti pri izlaganju okidačkim zvukovima.

Važno je napomenuti da ove reakcije nisu svjesna pretjerana reakcija. One su automatske i za mnoge ih pokušaj ignoriranja samo pogoršava. To može dovesti do socijalnog povlačenja, napetih odnosa i izbjegavajućeg ponašanja koje utječe na svakodnevni život.

Što se događa u mozgu tijekom mizofonije?

Mizofonija nije samo hir osobnosti ili pretjerana emocionalna reakcija. Studije snimanja mozga pokazuju da ljudi s mizofonijom drugačije procesuiraju zvuk, posebno u regijama koje povezuju sluh s emocijama i reakcijom na prijetnju.

Hiperkonektivnost u moždanim krugovima

Jedno od ključnih područja je prednji otočni korteks (AIC). Ovaj dio mozga pomaže vam da primijetite i reagirate na stvari koje se čine emocionalno važnima, poput boli ili gađenja.

U Studija snimanja mozga iz 2017., istraživači su otkrili da osobe s mizofonijom imaju povećanu aktivnost u AIC-u kada čuju okidačke zvukove. Ali to nije bilo sve; također su pokazali jače veze između AIC-a i regija poput amigdale, koji se nosi sa strahom i prijetnjom, i hipokampus, koji pohranjuje emocionalne uspomene.

To znači da kod mizofonije mozak reagira na nju kao da je izravna prijetnja. Kao da vaš mozak pogrešno označava mali, ponavljajući zvuk kao nešto opasno, a zatim preplavljuje vaš sustav signalima stresa.

Zašto mozak zatajiva

Još uvijek ne znamo točno zašto neki ljudi razvijaju ovu reakciju, ali istraživači vjeruju da je riječ o senzorno-emocionalnom preopterećenju. Kod mizofonije, određeni zvukovi postaju „označeni“ emocionalnim značenjem.

Ova reakcija također zaobilazi logički mozak. Zato se osoba s mizofonijom može osjećati preplavljeno zvukom za koji zna da nije štetan, a ipak ne može zaustaviti emocionalnu reakciju. I to pomaže objasniti zašto tipične strategije suočavanja, poput ignoriranja, ne djeluju. Zvuk ne ostaje u centru za sluh u mozgu. Putuje ravno u emocionalnu jezgru.

Život s mizofonijom

Ne postoji lijek za mizofoniju - još uvijek. Ali to ne znači da su ljudi bespomoćni. Mnogi pronalaze načine za upravljanje svojim reakcijama, smanjuju izloženost okidačima i osjećaju veću kontrolu nad svojom okolinom.

Izbjegavanje i prilagodba

Jedna od najčešćih strategija je izbjegavanje buke, ali ne u smislu izolacije. Radi se o postavljanju granica i dizajniranju okruženja koja pružaju osjećaj sigurnosti i smirenosti.

Na primjer:

• Korištenje slušalica s poništavanjem buke u zajedničkim prostorima može pomoći u smanjenju izloženosti okidačima bez potrebe za napuštanjem prostorije.
• Reprodukcija tihe ambijentalne pozadinske buke ili prirodne buke može maskirati ponavljajuće ili oštre zvukove bez pretjerane stimulacije.
• U grupnim okruženjima, objašnjavanje stanja osobama od povjerenja može dovesti do većeg razumijevanja i fleksibilnosti.

Neki ljudi također prilagođavaju svoje prostore kako bi ih učinili akustički prihvatljivijima. Dodavanje mekih tekstura, poput tepiha ili zavjesa, može smanjiti oštre refleksije zvuka. Ali za upornije izazove, poput jeke, koraka ili vanjske buke, Akustični tretman može ponuditi pravo olakšanje.

Instaliranje akustične ploče u spavaćoj sobi ili kućnom uredu, na primjer, pomaže u smanjenju oštrih ili ponavljajućih refleksija koje zvukove čine intenzivnijima. Čak i nekoliko panela može pomoći ublažiti prostor, stvarajući mirniji zvučni krajolik koji smanjuje ukupno mentalno opterećenje.

Terapije i tehnike

Uz strategije vezane uz okolinu, nekim ljudima koristi terapija i strukturirane tehnike suočavanja.

• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) može pomoći u preoblikovanju emocionalnih reakcija u zvuk i smanjenju osjećaja bespomoćnosti.
• Vježbe svjesnosti i disanja pomažu u regulaciji stresa u trenucima kada se okidači ne mogu izbjeći
• U nekim slučajevima, terapija izlaganjem, uz stručnu podršku, može nježno smanjiti emocionalni naboj povezan sa specifičnim zvukovima

Grupe za podršku i online zajednice također su postale vrijedni prostori za dijeljenje ideja, resursa i potvrđivanje.

Zašto je mizofonija važna

Mizofonija nije samo osobna hir. Utječe na odnose, koncentraciju, samopoštovanje i svakodnevno funkcioniranje. Ali budući da je nevidljiva i potaknuta zvukovima, drugi je jedva primjećuju.

Osobama s mizofonijom ponekad se kaže da prestanu pretjerivati, ali te reakcije ignoriraju ono što se stvarno događa: neurološki odgovor, a ne izbor. To je prekid veze između zvuka i sigurnosti, onaj koji mozak duboko osjeća.

Ovo nerazumijevanje dovodi do izolacije, a ljudi mogu izbjegavati zajedničke obroke, imati problema u učionicama ili otvorenim uredima ili se bojati javnog prijevoza. Što se više osjećaju neshvaćenima, to im je teže tražiti prostor ili podršku.

Mizofonija je stvarna. Mjerljiva je u mozgu, osjeća se u tijelu i duboko je emocionalna. Ali ne mora definirati nečiji život.

Što više razumijemo kako mozak reagira na zvuk, to više alata imamo za zaštitu svog mira. To uključuje terapije, granice i da, promišljen akustični dizajn. Mirno, uravnoteženo okruženje nije samo tišina. Radi se o tome da vašem mozgu pružimo uvjete koji su mu potrebni da se osjeća sigurno.

Bez obzira živite li s mizofonijom ili volite nekoga tko je ima, poruka je jednostavna:
Ne pretjeruješ. I nisi sam/a.

Dodatna literatura i reference:

• Edelstein, M., Brang, D., Rouw, R. i Ramachandran, VS (2021). Mizofonija: Fiziološka istraživanja i opisi slučajeva. Granice neuroznanosti, 15, 643609.

• Kumar, S., Tansley-Hancock, O., Sedley, W., Winston, JS, Callaghan, MF, Allen, M., ... & Griffiths, TD (2017). Moždana osnova mizofonije. Aktualna biologija, 27(4), 527–533.