Ove halucinacije su najpoznatije kod psihijatrijskih stanja poput shizofrenije ili teške depresije, gdje glasovi mogu biti česti, glasni i uznemirujući. Međutim, javljaju se i kod osoba bez stvarno dijagnosticirane mentalne bolesti.
Mogu se dogoditi tijekom tugovanja, posebno kratko nakon gubitka voljene osobe, na primjer. Neki ljudi čuju glas osobe koju su izgubili. Drugi ih čuju kako izgovaraju posljednji zbogom ili onaj koji nikada nisu imali priliku izgovoriti. Ta se iskustva često opisuju kao živopisna i emocionalno intenzivna, ali obično nisu znakovi duševne bolesti.
Ljudi koji pate od nedostatka sna, traumatizirani su, imaju epilepsiju ili su na rubu buđenja ili zaspanja također mogu čuti stvari koje ne postoje. To je stanje poznato kao hipnagogija. U određenim okolnostima mozak se iscrpljuje ili previše stimulira, što rezultira proizvodnjom zvukova koji ne postoje.
Postoji studija koja je pokazala da do 10% ljudi u općoj populaciji doživi neki oblik slušnih halucinacija tijekom života, često kratko i bez bolesti. To pokazuje da granica između „normalne“ i „abnormalne“ percepcije nije uvijek tako jasna kao što vjerujemo.