Čujte zvukove koji nisu stvarni? Evo što radi vaš mozak

Jeste li ikada čuli slabo zvonjenje u ušima kada je sve oko vas tiho? Ili ste pomislili da vas netko zove kada nikoga nije bilo? Ako je odgovor da, onda definitivno niste sami.

Ovo su primjeri fantomskih zvukova. Ovo su zvukovi koje vaš mozak stvara bez ikakvog vanjskog izvora. Kod nekih ljudi dolaze i odlaze. Kod drugih su stalni.

Istražimo zajedno dva uobičajena oblika fantomskog zvuka: tinitus i slušne halucinacije. Možda zvuče neobično, ali su češći nego što mislite. I mnogo nam govore o tome kako mozak obrađuje zvuk, čak i kada zvuk zapravo ne postoji.

Pogledat ćemo što uzrokuje ta iskustva, kako utječu na ljude i što je znanost otkrila o tome zašto se događaju.

Jer ponekad tišina uopće nije tiha.

Najčešći fantomski zvuk

Tinitus je kada čujete zvuk koji ne dolazi iz vanjskog svijeta. Ljudi ga opisuju kao zvonjavu, zujanje, brujanje ili čak šištanje. To nije bolest, to je više simptom, i doista je najčešći tip fantomskog zvuka.

Što je tinitus?

Tinitus se javlja kada mozak stvara iluziju zvuka. U većini slučajeva, to je subjektivno. To znači da ga može čuti samo osoba koja ga doživljava. Mnogo rjeđi je objektivni tinitus, gdje liječnik također može otkriti zvuk, često uzrokovan protokom krvi ili pokretom mišića u uhu.

Ne postoji jedan zvuk ili glasnoća; može biti tih, glasan, visok ili nizak. Za neke ljude, pojavljuje se i nestaje tijekom dana. Za druge je stalan i duboko uznemirujući i iritantan.

Što ga uzrokuje?

Tinitus ima mnogo mogućih uzroka:

• Gubitak sluha, posebno povezan sa starenjem ili uzrokovan bukom
• Izloženost glasnoj buci, poput koncerata ili industrijskog rada
• Infekcije uha, nakupljanje voska ili ozljeda
• Stres i anksioznost
• Određeni lijekovi, poput visokih doza aspirina ili antibiotika

Ono što je zajedničko ovim okidačima jest da smanjuju ili iskrivljuju ulazne signale koje mozak prima iz uha. Kao odgovor, mozak „popunjava praznine“ stvaranjem zvuka.

Istraživači vjerujem da je to povezano s neuroplastičnošću - sposobnost mozga da se reorganizira i prilagodi. Kada je normalan unos signala iz uha poremećen, mozak može "pojačati glasnoću" u slušnom korteksu kako bi to kompenzirao.

Koliko je to uobičajeno?

Tinitus je češći nego što mnogi ljudi zapravo misle. Prema Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), pogađa preko 740 milijuna ljudi diljem svijeta, a oko 120 milijuna ga doživljava kao kronično stanje koje ih muči svakodnevno. To je gotovo 1 od 10 ljudi diljem svijeta, prilično puno, zar ne?

Najčešći je kod odraslih starijih od 50 godina, ali može pogoditi bilo koga, uključujući mlade ljude izložene glasnoj buci, što je danas sve češće.

Kako mozak stvara zvuk bez zvuka

Nažalost, tinitus je "problem" mozga. Čak i kada su uši oštećene ili više ne šalju jasne zvučne signale, mozak ostaje aktivan cijelo vrijeme. Pokušava nadoknaditi nedostajući ulazni signal. To može dovesti do percepcije zvuka koji zapravo ne postoji.

Plastičnost mozga i slušne praznine

Kada izgubite dio sluha, bilo zbog starenja, glasne buke ili ozljeda, mozak se ne utišava. Umjesto toga, pokušava popunite praznine. Povećava aktivnost u slušnom korteksu - dijelu mozga koji obrađuje zvuk. To se naziva centralno pojačanje. Zamislite da pojačavate glasnoću na stereo uređaju dok pjesma svira tiho. To je ono što mozak radi kada osjeti smanjeni ulazni signal.Počinje pojačavati sustav, ali time može pokrenuti samostalno stvaranje zvuka, fascinantno.

Slušni korteks u pogonu

Skeniranje mozga to potvrđuje. Osobe s tinitusom često pokazuju abnormalne obrasce neuronske aktivnosti u slušnom korteksu. Neka područja postaju preaktivna, dok druga ne funkcioniraju ispravno. Studije Korištenje fMRI (funkcionalne magnetske rezonancije) pokazalo je da se čak i u potpunoj tišini slušna područja mozga kod osoba s tinitusom „osvijetle“, kao da se reproduciraju pravi zvukovi.

Ova ideja je slična sindromu fantomskog uda, gdje osoba osjeća bol ili senzacije u amputiranom udu. Mozak nastavlja slati signale, čak i kada fizički izvor nestane. Kod tinitusa, uši možda ne rade ispravno, ali mozak nastavlja proizvoditi zvuk koji očekuje čuti.

To također objašnjava zašto slušni aparati ponekad mogu pomoći. Obnavljanjem normalnijih signala u mozgu, oni smanjuju potrebu mozga da "izmišlja" zvuk. U mnogim slučajevima to može učiniti tinitus manje primjetnim ili čak uzrokovati njegov potpuni nestanak.

Slušne halucinacije

Tinitus je obično jednostavan zvuk, poput zujanja, brujanja ili visokog tona u ušima. Ali neki ljudi čuju složeni fantomski zvukovi, poput glasova, glazbe ili razgovora. To se naziva slušnim halucinacijama. Nisu isto što i tinitus i često imaju vrlo različite uzroke.

Iznad jednostavnih zvukova

Slušne halucinacije uključuju slušanje strukturiranih, značajnih zvukova. Uobičajen primjer je slušanje nekoga kako govori kada nikoga nema. Neki ljudi čuju glazbu u pozadini ili ponavljanje određenih fraza. Ti se zvukovi osjećaju stvarnima i često se čini da dolaze izvan glave, iako ne postoji pravi izvor.

Za razliku od tinitusa, koji je obično neutralan ili iritantan, slušne halucinacije često imaju emocionalni sadržaj. Mogu biti utješne, uznemirujuće ili zbunjujuće. U mnogim slučajevima, mozak stvara potpuna senzorna iskustva koja se čine vezana uz sjećanje, strah ili uvjerenje.

Tko ih doživljava?

Ove halucinacije su najpoznatije kod psihijatrijskih stanja poput shizofrenije ili teške depresije, gdje glasovi mogu biti česti, glasni i uznemirujući. Međutim, javljaju se i kod osoba bez stvarno dijagnosticirane mentalne bolesti.

Mogu se dogoditi tijekom tugovanja, posebno kratko nakon gubitka voljene osobe, na primjer. Neki ljudi čuju glas osobe koju su izgubili. Drugi ih čuju kako izgovaraju posljednji zbogom ili onaj koji nikada nisu imali priliku izgovoriti. Ta se iskustva često opisuju kao živopisna i emocionalno intenzivna, ali obično nisu znakovi duševne bolesti.

Ljudi koji pate od nedostatka sna, traumatizirani su, imaju epilepsiju ili su na rubu buđenja ili zaspanja također mogu čuti stvari koje ne postoje. To je stanje poznato kao hipnagogija. U određenim okolnostima mozak se iscrpljuje ili previše stimulira, što rezultira proizvodnjom zvukova koji ne postoje.

Postoji studija koja je pokazala da do 10% ljudi u općoj populaciji doživi neki oblik slušnih halucinacija tijekom života, često kratko i bez bolesti. To pokazuje da granica između „normalne“ i „abnormalne“ percepcije nije uvijek tako jasna kao što vjerujemo.

Stvaranje zdravijih zvučnih okruženja

Bez obzira imate li tinitus, teško vam je koncentrirati se ili ste jednostavno preplavljeni bukom, vaša okolina ima značajan utjecaj na to kako vaš mozak obrađuje zvuk. Mnogi ljudi nisu svjesni koliko akustična kvaliteta mjesta utječe na njihovu napetost, koncentraciju i mentalno zdravlje.

Kako zvuk oblikuje naše stanje uma

Mozak neprestano obrađuje zvuk, čak i kada ne obraćate pažnju. U prostorijama s jekom, reverberacijom ili pozadinskom bukom, vaš mozak mora više raditi kako bi filtrirao ono što nije važno, što može dovesti do bržeg osjećaja umora. To također može povećati mentalni umor i pogoršati stanja poput tinitusa.

S druge strane, tihi i uravnoteženi prostori omogućuju vašem slušnom sustavu da se opusti. Manje buke znači manje napora. Pomaže vašem mozgu da se usredotoči na važne zvukove, poput govora ili glazbe, bez naprezanja vaših osjetila.

Uloga akustičnih panela

Jedan od načina za poboljšanje zvučnog okruženja je korištenje akustičnih panela. Ovi materijali apsorbiraju višak zvučnih refleksija u prostoriji. To znači manje jeke, jasniji govor i ugodniji prostor. Mjesta kao što su domovi, uredi, sobe za terapiju ili studiji i još mnogo toga može se tretirati.

Nisu ograničeni samo na profesionalce ili glazbenike. Akustični paneli mogu pomoći svima kojima je potrebno opuštenije, koncentriranije okruženje. Možda radite od kuće, imate senzornu osjetljivost ili jednostavno želite mir i tišinu nakon dugog dana.

Radi se o stvaranju prostora u kojem se vaš mozak ne mora boriti da bi jasno čuo. Ta mala promjena može napraviti veliku razliku.

Kako tretirate fantomske zvukove?

Bolja akustika može smanjiti stres i ublažiti mentalni napor uzrokovan neželjenom bukom. Mnogi ljudi koji se suočavaju s tinitusom ili slušnim halucinacijama trebaju strukturiraniju podršku. Dobra je vijest da se fantomski zvukovi često mogu kontrolirati, čak i ako se ne mogu u potpunosti izliječiti.

Upravljanje tinitusom

Kao što znamo, ne postoji univerzalno rješenje za tinitus, ali nekoliko pristupa može pomoći u smanjenju njegovog utjecaja.

• Zvučna terapija koristi pozadinsku buku, poput bijelog šuma, ružičastog šuma ili tihih zvukova prirode, kako bi zvonjavu učinio manje primjetnom i pomogao mozgu da skrene pažnju s nje. Neki ljudi također imaju koristi od prilagođenih maskirajućih zapisa koji ciljaju određene frekvencije.
• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) jedan je od najučinkovitijih tretmana. Ne uklanja zvuk, ali pomaže u smanjenju emocionalne nelagode koju uzrokuje.
• Slušni aparati mogu biti vrlo korisni za osobe s gubitkom sluha. Poboljšanjem normalnog zvuka, oni minimiziraju kontrast između tihog zvuka i tinitusa, čineći lažni zvuk manje vidljivim.
• Smanjenje stresa je važan faktor. Tinitus se često pogoršava s anksioznošću, umorom ili razdobljima visokog stresa. Mindfulness, tjelovježba i higijena spavanja mogu pomoći u održavanju kontrole nad simptomima.

Liječenje složenih slušnih iskustava

Liječenje osoba koje čuju strukturirane fantomske zvukove, poput glasova ili glazbe, određuje se uzrokom. Ako je povezano s psihološkim ili neurološkim poremećajem, liječenje može uključivati:

• Terapija razgovorom za istraživanje emocionalnih okidača ili traume
• Lijekovi, ako su simptomi jaki ili uporni
• Poboljšane rutine spavanja, budući da se halucinacije često javljaju kada je mozak umoran ili previše stimuliran

Čak i u nekliničkim slučajevima, ova iskustva zaslužuju pažnju. Cilj nije potpuno utišati mozak, već ga podržati kako ne bi morao toliko naporno raditi da bi shvatio svijet.

Fantomski zvukovi mogu se činiti čudnima, ali su češći i ljudskiji nego što većina ljudi misli. Bilo da se radi o zvonjavi koja nikad ne nestaje ili glasu koji zapravo nije tu, ta iskustva podsjetnici su koliko je mozak aktivan i responzivan, čak i u tišini.

Mogu biti frustrirajući. Ponekad, možda čak i zastrašujući. Ali nisu ni vaša krivnja. Ti zvukovi nisu znakovi slabosti ili mašte. Oni su način na koji mozak reagira na promjenu, gubitak ili stres. I premda možda neće uvijek potpuno nestati, mogu se razumjeti, njima se može upravljati i ublažiti.

Jednostavne stvari poput tiše sobe, smirenijeg uma ili malo pozadinske buke mogu puno pomoći. Kao i razgovor s nekim tko razumije.

Ako vi ili netko do koga vam je stalo čujete zvukove koji zapravo ne postoje, znajte ovo: niste sami. I ne umišljate to. Tišina možda nije tiha, ali ne mora ni zauvijek biti glasna.

Dodatna literatura i reference:

• Baguley, DM, McFerran, DJ, i Hall, DA (2013). Zujanje u ušima. The Lancet, 382(9904.), 1600.–1607. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(13)60142-7

• Johns, LC i van Os, J. (2001). Kontinuitet psihotičnih iskustava u općoj populaciji. Časopis za kliničku psihologiju, 21(8), 1125–1141. https://doi.org/10.1016/S0272-7358(01)00103-9

• Mühlau, M., Rauschecker, JP, Oestreicher, E., Gaser, C., Röttinger, M., Wohlschläger, AM, ... i Sander, D. (2006). Strukturne promjene mozga u tinitusu. Moždana kora, 16(9), 1283–1288. https://doi.org/10.1093/cercor/bhj070

• Roberts, LE, Eggermont, JJ, Caspary, DM, Shore, SE, Melcher, JR i Kaltenbach, JA (2010). Zujanje u ušima: Neuroznanost tinitusa. Časopis za neuroznanost, 30(45), 14972–14979. https://doi.org/10.1523/JNEUROSCI.4028-10.2010

• Svjetska zdravstvena organizacija. (14. veljače 2023.). WHO ističe tinitus kao javnozdravstveni problem. https://www.who.int/news/item/14-02-2023-who-highlights-tinnitus-as-a-public-health-concern